Stari dokumentarni film „Na kućnom pragu“, snimljen u okviru serijala „Pola vijeka postojanja“, predstavlja dragocjeno audiovizuelno svjedočanstvo o nekadašnjem životu ljudi rožajskog kraja, njihovim običajima, muzici, nošnji i svakodnevici. Film je snimljen u Balotićima – Giljevom polju, tokom osamdesetih godina 20. vijeka, a danas se čuva u arhivi RTCG.

U ovom vrijednom dokumentarnom zapisu pojavljuju se rahmetli Husein Kujević i Delija Kurpejović, Balija Kurpejović, Mujko Kujević, kao i veći broj drugih učesnika koji svojim prisustvom, riječju i pjesmom čuvaju uspomenu na jedno vrijeme koje je bilo ispunjeno skromnošću, radom i snažnim osjećajem zajedništva.

Film započinje dočekom na kućnom pragu od strane Huseina Kujevića, nakon čega slijedi razgovor o životu i uslovima života u ovom kraju, o stočarstvu, čuvanju stoke i nekadašnjoj svakodnevici planinskog čovjeka. U razgovoru između rahmetli Delije Kurpejovića i Huseina Kujevića posebno mjesto zauzima priča o sviranju kavala, instrumenta koji je nekada bio neraskidivo vezan za čobanski život. Husein je bio poznat kao dobar poznavalac sviranja na kaval, pa film i na taj način čuva uspomenu na jedan gotovo iščezli oblik muzičkog izraza.

Dokumentarni snimak možete pogledati klikom na narednu sliku.

Posebnu vrijednost ovom dokumentu daje i muzički dio, u kojem se prepliću pjesma, instrument i živa narodna riječ. Balija Kurpejović, kao poznati kulturni stvaralac rožajskog kraja, uzima šefteliju, dok se u filmu čuju i druge tradicionalne forme muziciranja. Čobani izvode pjesme onako kako su se nekada pjevale – skupno, skladanjem glasova, „na uvo“, bez formalne muzičke pratnje, ali sa izuzetnim osjećajem za zajednički ton i naslijeđeni način pjevanja.

Među pjesmama koje su zabilježene u ovom filmu posebno se izdvajaju „Čuj čobane“, zatim poznata pjesma „Oj đogate, grivo pozlaćena“, kao i „Zaplakala stara majka Džafer-begova“, koja se vezuje za sjećanja na nekadašnje karavanske puteve prema Peći, kada se na konjima nosio sir, a otuda donosile paprika, žito i druge potrepštine. Te pjesme nijesu bile samo oblik razonode, već i dio kolektivnog pamćenja, način da se sačuva iskustvo života, rada i putovanja.

Vrijedan segment filma jeste i prikaz kulturne raznolikosti ovog prostora. Učesnici iz albanske populacije predstavljaju dio vlastite kulturne baštine kroz pjesmu i muziku koja se njegovala u njihovoj zajednici. Tako film dobija širi etnografski značaj, prikazujući susret i prožimanje tradicija koje su decenijama činile bogatstvo rožajskog kraja. Posebno dominiraju prizori tradicionalne nošnje Muslimana i Albanaca, dok se u muzičkom dijelu, pored kavala i šeftelije, pojavljuju i gajde.

U filmu se izvodi i pjesma „Oj djevojko, đe si ružu brala“, u interpretaciji djevojaka odjevenih u tradicionalnu muslimansku nošnju ovoga kraja, što dodatno obogaćuje njegovu dokumentarnu i kulturnu vrijednost.

Ovaj snimak, nastao u produkciji TV Titograd, danas ima višestruk značaj. On nije samo zapis o jednom vremenu, već i vrijedan dokument o identitetu, usmenoj tradiciji, narodnoj muzici i svakodnevnom životu Rožaja i okoline. U njemu su sačuvani glasovi ljudi, njihovi razgovori, pjesme i instrumenti, ali i slike jednog načina života koji polako nestaje iz neposrednog pamćenja.

Zato film „Na kućnom pragu“ ostaje dragocjen izvor za razumijevanje kulturnog nasljeđa rožajskog kraja i podsjetnik na važnost čuvanja arhivske građe koja svjedoči o našem narodu, njegovim običajima i duhovnom bogatstvu.

Objavila: Redakcija NVO BRMN